Statistike: Kretanje broja stanovnika Rijeke i priobalja 1991. – 2031.

Posted on Posted in Blog, Statistike

Analizirajući suvremeno demografsko stanje i procese u priobalnom dijelu Primorsko- goranske regije, možemo zaključiti da se na tom području, koje čine Grad Rijeka i njoj gravitirajuće priobalje, odvija jasno definirana demografska polarizacija.
Dok je Grad Rijeka regresivno područje u kojem su obje sastavnice ukupnoga kretanja negativne, što generira visoku stopu depopulacije, priobalje bilježi demografski rast, koji je posljedica visokih imigracijskih stopa uz negativno prirodno kretanje, ali slabijeg intenziteta nego u Gradu Rijeci.
Ipak, unutar priobalja utvrđene su razlike u demografskom stanju i trendovima između bližega i širega gravitacijskog područja Rijeke. Analizom smo ustvrdili da su naselja bližega gravitacijskog područja Rijeke, gradovi Bakar i Kastav te općine Viškovo, Kostrena, Čavle i Jelenje, prostor povoljnijih demografskih kretanja. Šire gravitacijsko područje, koje čine gradovi Crikvenica, Kraljevica, Opatija i Novi Vinodolski
te općine Klana, Lovran, Matulji, Mošćenička Draga i Vinodolska općina, pokazuje nepovoljnije demografske procese.
Analizom podataka o unutaržupanijskoj migracijskoj distanci tek smo djelomično potvrdili hipotezu da je u novijemu demografskom razdoblju došlo do unutarregionalne redistribucije stanovništva, za razliku od nekih drugih istraživanja riječkog prstena (Klempić Bogadi, 2008) kojima je potvrđeno da se gotovo 50% doseljenika u demografski najvitalnija naselja riječke okolice doselilo iz samoga grada Rijeke. Nesumnjivo, migracijska kretanja bitni su čimbenik ukupnoga kretanja stanovništva tog prostora koja su uvelike predodredila i prirodno kretanje. Tako je usporedba vitalnog indeksa i podataka o migraciji pokazala da postoji visoki stupanj povezanosti doseljavanja i prirodnoga kretanja, gdje prigradska naselja, kao prostor intenzivnog doseljavanja u 90-im godinama 20. i prvome desetljeću 21. stoljeća, imaju pozitivnu biodinamiku stanovništva. U usporedbi s njima naselja širega
gravitacijskog područja imaju slabiji intenzitet trajnog preseljavanja stanovništva i znatno nepovoljnije prirodno kretanje. Iseljavanjem iz Rijeke većina migranata preseljava se u neposrednu gradsku okolicu, u naselja iz kojih je moguće relativno jednostavno i jeftino cirkulirati na posao u Rijeku. Jačanjem suburbanizacijskih procesa povećava se izgrađenost tih naselja, posebice raste broj stanova za stalno stanovanje, ali i infrastrukturna opremljenost te urbani sadržaji.
Demografske prognoze, koje smo temeljili i na migracijskoj sastavnici, upućuju da će se zatečeni demografski procesi u Gradu Rijeci nastaviti i do ciljane 2031. godine, što znači da će se makroregionalni centar i nadalje suočavati s depopulacijskim procesima i njihovim posljedicama. Istovremeno će priobalje proživljavati
daljnju demografsku progresiju, ali će populacije koje su determinirale pozitivni rast cijeloga riječkog priobalja ublažiti stope imigracija. Pretpostavljamo da će u narednome dvadesetogodišnjem razdoblju migracija bitno određivati dinamiku i predznak ukupnoga kretanja stanovništva tog dijela Primorsko-goranske regije.

Izvor: Ivan LAJIĆ, Sanja KLEMPIĆ BOGADI – Migracijska komponenta u suvremenome demografskom razvoju Rijeke i priobalja Primorsko-goranske županije (2012)