Priča o elektro automobilima počinje zapravo devedesetih sa prvim novim autom kupljenim na kredit. Bio je to Renault Twingo, mali auto za malu obitelj. Omogućio nam je prva ozbiljnija putovanja, bio je štedljiv, okretan, a mogao je prevesti „čuda“ tereta. Nakon toga slijedili su i brojni drugi – 2 Clia, pa još dva Twinga (jednog i danas imamo – upravo je napunio 20 godina), Renault Laguna itd., itd. Iako djeluje kao reklama, doista tijekom gotovo 40 godina vozačkog staža nismo imali većih problema sa svim tim našim “francuzima”, pa kad je osvanula vijest da se pojavio električni Twingo ZE – nismo puno dvojili da je trenutak za novu avanturu kupnje gradskog autića!
Temom elektro mobilnosti profesionalno se bavim već desetak godina i to kao dijelom razvoja šireg konteksta pametnih gradova, no uvijek na nekoj strateškoj i makro razini. Kako smanjiti emisije CO2, kako optimalno planirati kretanje stanovnika i vozila, kako graditi „zelene“ gradove – sva ta pitanja prije ili kasnije navedu na potrebu ozbiljnijeg razmatranja elektrifikacije u javnom i privatnom transportu. O tome su napisane hrpe knjiga, praktična primjena tih zelenih teorija je ubrzana u cijelom svijetu, no mi po dobrom starom običaju ozbiljno zaostajemo – zašto?
Automobili
Za razliku od stanja prije nekoliko godina danas su elektro automobili postali posve dostupni i prosječnom vlasniku vozila. Za naše prilike bilo je i pomalo iritantno gledati influencere kako u Teslama ili Audi e-Tronima od 100.000 € promoviraju elektrifikaciju i to u državi koja je rekorder u uvozu isluženih dizelaša iz Njemačke. Zašto potrošiti 20-40.000 € za struju kad za te pare možeš dobiti „izvrsnog“ Audija S8 sa 500 KS, doduše sa pola milijuna km – ali pa „tek se razradio“ kaže naš čovjek!
Mali poticaj u toj promjeni mindseta predstavlja Sufinanciranje nabave energetski učinkovitijih vozila, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost čime manji električni automobili postižu praktično istu cijenu kao i benzinski ekvivalenti. U mojem primjeru to znači da se Twingo ZE Zen koji ima cijenu od 154.800 kn, nakon poticaja od 62.000 kn i još par popusta odobrenih od omiljenog Renault koncesionara, izjednačuje s benzinskim Twingom Zen sa cijenom od 86.900 kn.
No čak i bez poticaja mali elektro automobili su isplativi i zbog bitno niže cijene „goriva“, bitno nižih troškova održavanja (što će u budućnosti biti vjerojatno i problem za koncesionare) i možda najvažnije u gradovima poput Rijeke – posebnih povlastica kod parkiranja ili ulaska u zaštićene gradske jezgre!
Osim toga razvoj tehnologije omogućio je i da relativno mala vozila poput Renault Twinga ZE dobiju izvrsne performanse i zadovoljavajući domet za vožnju po gradu (cca 180 km u Eco režimu vožnje), a vozila srednje klase poput Hyundai Kona EV su sa svojim dometom od 450 km spremna i za ozbiljnija međugradska putovanja. Eco režim vožnje znači da su ograničena ubrzanja i maksimalno pražnjenje baterije, a mogu posvjedočiti da se kod normalne upotrebe praktično ni ne osjeti.
Elektro automobili su (i to je bez iznimke reakcija svih vozača koji su ih imali priliku isprobati) super zabavni za vožnju – prije svega svog svojeg velikog ubrzanja kojim i mali autići lako na semaforu mogu „ostaviti“ benzinske sportaše (samo 4 sekunde do 50 km/h!). Lagani su za upravljanje, vožnja je praktično bešumna što je izvrsno za slušanje muzike ili nekog zahtjevnog podcasta. Moje ugodno iskustvo temelji se na dva mjeseca korištenja Renaulta Twinga ZE – Žuće, koji je premašio sva naša očekivanja.
Inicijalni strah da će relativno mala baterija od 22 kWh biti možda problem, brzo se rasplinuo. Auto je kupljen za gradsku vožnju, a pokazalo se da je posve spreman i za regionalne izlete. Ključ je u Renaultovom “Caméléon” sustavu za brzo punjenje koji može prihvatiti punu snagu trofaznog AC punjača od 22 kW i napuniti bateriju za vrijeme koje se provede u nekom supermarketu ili javnoj punionici (45 min do sat vremena). Osim toga nabavili smo i kućni punjač snage 3,6 kW (220 V, 16A) kojim se tijekom noći baterija nadopuni bez problema. Sam sustav punjenja je odlično koncipiran, može se podesiti vrijeme punjenja (u našem slučaju to je noću kad je struja jeftinija), a proces punjenja može se pratiti na Twingo ZE mobilnoj aplikaciji.
|
|
|
No pokazalo se da smo ga kod kuće punili svega tri-četiri puta tijekom protekla dva mjeseca. Inicijalno sam mislio nabaviti i trofazni WallBox (imam trofazni priključak u garaži) od 22 kW, ali sam na kraju odustao jer se pokazao nepotrebnim u ovoj fazi (a i cijena nije baš mala – od 750 € naviše, ovisno o funkcionalnostima). Iz prethodnog je vidljivo da posjedovanje garaže drastično olakšava korištenje električnih vozila, ako nemamo garažu onda se nažalost moramo oslanjati na sustav javnih punionica što je tema našeg sljedećeg poglavlja.
Drugo važno svojstvo elektro automobila je sposobnost regenerativnog kočenja odnosno punjenja baterije kočenjem. Nakon kraće vježbe, hidrauličku kočnicu gotovo i ne treba koristiti, a svako usporavanje ujedno puni bateriju. Obično kada se spuštano sa Drenove u centar grada, baterija se napuni za nekoliko postotaka. U nekom mješovitom režimu vožnje po gradu može se očekivati i do 20% poboljšanja dometa vozila upravo zbog regenerativnog kočenja.
Po drugoj strani, kod izrazito hladnog vremena, domet se značajno smanjuje zbog intenzivnog rada grijača/klima uređaja – u tom slučaju domet je pao na razinu 120 -130 km, ali i dalje je to više nego dovoljno za prosječnu dnevnu kilometražu kod gradske vožnje.
Javne punionice
Uvijek se postavlja pitanje kokoš ili jaje, a u slučaju elektro mobilnosti – da li treba odmah izgraditi veliku mrežu elektro punionica ili treba čekati da se dovoljno poveća broj elektro automobila pa tek onda krenuti sa izgradnjom mreže. Ta dilema je posve lažna i pokazuje posvemašnje nepoznavanje problematike elektro vozila. Naime, uz brojne prednosti elektro vozila imaju i jednu značajnu manu – a to je kada se baterija isprazni u nekoj pustari – ne možete ju jednostavno nadopuniti. Kod benzinaca je to jednostavno – nestane benzina, zaustaviš neki auto u prolazu, odeš do najbliže pumpe, kupiš kanistar, napuniš ga sa par litara goriva, stopiraš nazad i to je uglavnom to. Punjenje baterije na nekom zabačenom mjestu je vrlo težak zadatak, treba specijalna oprema, agregat dovoljne snage ili u najblažm slučaju “seljak sa štekerom”. Ultimativno šlep služba.
Upravo ta činjenica stvorila je i jednu novopečenu fobiju Range anxiety – strah da će nam se baterija isprazniti pa nećemo stići do destinacije.
Prema tome uz zdrav razum i minimalno planiranje, velika gustoća i kapacitiranost punionica je ključna za bilo kakav razvoj elektro mobilnosti. Trenutno stanje u RH daleko je od optimalnog. Punionice su još uvijek rijetke, malog kapaciteta i prosječno sa 1-2 priključna mjesta po lokaciji, što se pokazalo već u ovoj fazi sa malim brojem elektro vozila kao apsolutno nedovoljno.
Dobar je primjer Norveške ili Estonije gdje se punionice grade kao sustavi sa minimalno 6 ili 12 priključaka po lokaciji, što daje kakvu takvu sigurnost da možete računati na mjesto za punjenje kad dođete na neku lokaciju. Takav pristup mogao bi se realizirati bez problema i kod nas s obzirom da (nažalost) postoji veliki broj napuštenih industrijskih postrojenja koja obično imaju riješene trafostanice velike snage i mogle bi u kontekstu brownfield regeneracije postati ključne točke za brži razvoj sustava punionica u RH.
Aplikacije
Dodatni problem za vlasnike elektro vozila je da i svaki od vlasnika punionica ima neki svoj sustav za njihovo korištenje i upravljanje koji često uopće nije javno dostupan (primjer ELEN – nema mobilne aplikacije), pa se za planiranje korištenja pojedinih punionica treba osloniti na open-source aplikacije poput PlugSharea ili Plugsurfing.
Takve aplikacije ovise o radu volontera koji ih nadopunjavaju i dijele svoja iskustva sa punionicama, no moje je zapažanje da su informacije prilično korektne – pogotovo o kvarovima ili dostupnosti punionica.
Velika prednost tih aplikacija je da ne ovise o pojedinim državama ili kompanijama, imaju uspostavljene partnerske odnose za glavnim lancima punionica (Ionity, e-on, itd.) po EU i ako povežete svoju kreditnu karticu sa njima – možete prilično bezbrižno putovati po Europi.
Što se tiče domaćih lanaca punionica tu imamo samo dva ozbiljnija igrača.
Hrvatski Telekom
Agilna ekipa iz Hrvatskog Telekoma (inače važan partner u našem CEKOM-u) već godinama radi na promoviranju koncepta elektro mobilnosti i povećanju profesionalnije razine servisa dostupnosti. Počeli su sa portalom www.puni.hr, a aktualna je najnovija inačica https://hr.rechargespots.eu/ koja je nedavno puštena u pogon, a nudi cijeli spektar usluga i tehničke pomoći. Možda je najvažnije da intenzivno rade na uspostavi roaminga za punionice po uzoru na roaming u mobilnim mrežama, a što će olakšati korištenje punionica na teritoriju gdje posluje vlasnik HT-a – Deutsche Telekom. Registracija na portalu je jednostavna, može se kupiti i prepaid RFID kartica sa 200 kn ako vam je korištenje mobilne aplikacije gnjavaža. Inače postoji i dosta punionica u sustavu koje su još uvijek besplatne pa se isplati unaprijed istražiti gdje napuniti vašeg ljubimca.
Nažalost na sustavu nisu trenutno dostupni „konkurenti“ poput ELEN-a, pa bi za puno korištenje to (roaming domaćih pružatelja usluge) trebalo najprije riješiti. Aplikacija je prilično pouzdana i za sada nisam naišao na situaciju da je podatak o zauzetosti ili kvaru punjača bio pogrešan. A to je zapravo ključna informacija kod bilo kakvog planiranje puta. Sustav se razvija po principu partnerstva (recimo sa hotelima) što je onda i mogući nedostatak, jer su brojne takve punionice zapravo nedostupne izvan sezone – svakako provjeriti prije puta!
ELEN
HEP Elen je uz HT bio prvi veći sustav punionica koji je izgrađen uz korištenje EU sredstava, no boluje od svih tipičnih problema „državnog“ sustava. Imaju kvalitetnu infrastrukturu, a katastrofalnu tehničku podršku. I nakon prijave problema stanice su često dugo u kvaru (primjer punionice u centru grada Rijeke na Delti), nema nikakve online obavijesti da je neka stanica neispravna što je ogroman rizik, nepostojanje neke direktne linije za pomoć (objavljen broj telefona je jednak onome gdje građani prijavljuju problema sa očitanjem struje – pa je moj svaki pokušaj poziva završio da sam bio najmanje dvadeseti u redu čekanja ?!) što je posve apsurdno i najgori mogući scenario – kad ste se zadnjim atomima struje dovukli do punionice – ona je neispravna, a tehnička podrška je nedostupna.
Da ne bi bila smo kritika, činjenica je da su ELEN stanice kvalitetno izrađene i robusne, možda najbolje povezane na mrežu i nikad nisam imao problema sa punjenjem. Ne treba nikakva registracija na portalu, a punjenje se može inicirati sa bilo kojom RFID kreditnom karticom. I najvažnije – još uvijek je punjenje posve besplatno.
Možemo zaključiti da je ključni problem sa sustavima punionica u RH nepostojanje nekog nacionalnog sustava za praćenje kvalitete usluge punionica, uvođenje obaveze povezivanja sustava svih dobavljača usluge i dobivanja jedinstvene informacije u realnom vremenu o stanju punionica, njihovoj dostupnosti, rezervacijama i kvarovima.
Kultura i (ne)kultura
Uz sve navedene izazove treba spomenuti i putanje (ne)kulture vozača. Često se na mjestima rezerviranim za punjenje električnih vozila mogu vidjeli parkirani benzinski ili dizel automobili. Ima svega, od vozača koji su samo „začas“ stali jer trebaju nešto obaviti, do posve bezobzirnih likova kojima je to odlično mjesto za ostaviti vozilo kad je gužva na parkingu. Očito ne razumiju da vozači elektro vozila imaju jako malo alternativa za punjenje, a to se još dugo neće prmijeniti.
No treba spomenuti i bezobzirnost vlasnika elektro vozila, koji ne razmišljaju da bi ta punionica trebala možda i nekome drugome, pa ostave vozilo cijeli dan priključeno na punionicu…
Kako dalje?
Elektro mobilnost je u Hrvata još uvijek na niskim granama, no puževim korakom se ipak kreće. Daljnje proširenje državnih poticaja, veća penalizacija uvoza isluženih dizelaša i možda najvažnije – ubrzana izgradnja mreže punionica na lokacijama napuštenih industrijskih pogona, moglo bi u kratkom vremenu značajno poboljšati dostupnost usluga.
Nekoliko savjeta:
- Prije kupnje vozila dobro promislite o njegovoj upotrebi, ako kupite mali gradski auto nemojte se kasnije žaliti da je teško sa njim na put u Dubrovnik. To mu i nije namjena.
- Isplati se potruditi i popuniti dokumentaciju za poticaje, to je još uvijek svojevrsna lutrija ali vrijedi pokušati – dobitak je značajan.
- Dok je punionica i vozila malo, vrlo je važno dobro planiranje puta i alternativa za nadopunu baterije – što nije nikakav problem jer postoje deseci aplikacija koje vam u tome mogu pomoći. To je mala gnjavaža u usporedbi sa zadovoljstvom koje vam elektro auto može pružiti.
- Istražite u svojem gradu sve poticaje koje možete dobiti – poput besplatnog parkiranja ili slobodne vožnje po nekim ulicama ili zaštićenim gradskim područjima. Samo ta činjenica ponekad vrijedi rate za kredit!
- Na mnogim lokacijama i trgovačkim centrima postoje besplatne punionice za elektro vozila – iskoristite ih, ti punjači su velike snage mogu vam prilično napuniti bateriju dok ste u shoppingu!
 |
Damir Medved(Ericsson Nikola Tesla d.d.) |
