Koncept ekonomije dijeljenja u kontekstu pametnih gradova

U sklopu CEKOM SmartCity.Connected Traffic projekta partner Apsolon radi na istraživanju i razvoju sustava zajedničkog korištenja resursa, infrastrukture i imovine kroz paradigmu ekonomije dijeljenja „ShaRIng“. Kao relativno novi pojam koji se masovno počeo koristiti unutar posljednjih 15 godina, ekonomija dijeljenja je redefinirala način na koji razmišljamo o uslugama, stvarima i imovini, stvarajući pritom novi ekonomski model čiji je fokus usmjeren na dijeljenje i mogućnost raspolaganja nekim resursom umjesto na vlasništvo nad njim pri čemu je pristup internetu i povezanim tehnologijama od krucijalne važnosti.

Platforme

Ebay je još 1995. godine napravio prvi korak u povezivanju kupaca i prodavača bez posrednika, što je i jedna od osnovnih odrednica ekonomije dijeljenja. U međuvremenu se nije samo promijenio način na koji ljudi kupuju i koriste stvari već i način na koji obavljaju svoj posao. To najbolje prikazuju platforme poput Ubera uz pomoć kojih je ljudima koji posjeduju vlastiti automobil omogućeno da zarađuju novac kao taksisti ili dostavljači uz pogodnost da rade kako i kada to njima najviše odgovara. Iznajmljivanje privatnih prostora putem Airbnb-a za mnoge je postao unosan posao, dok platforma Rover spaja osobe koje trebaju nekoga tko će prošetati ili pripaziti na njihovog kućnog ljubimca s ljudima koji su spremni odraditi taj posao kako bi sebi osigurali dodatni izvor zarade. Uz to, valja spomenuti i Taskrabbit koji djeluje kao tržište “dijeljenja” radne snage, omogućavajući ljudima da objavljuju i nude razne vrste poslova te da se potom povezuju s ljudima koji su spremni i sposobni te poslove i odraditi. Sve navedene platforme omogućile su lak pristup potpuno novom tržištu rada svima onima koji imaju internetsku vezu, čineći tako međusobno povezane zajednice pojedinaca koji su u mogućnosti međusobno si pomoći i pritom ostvariti dodatnu zaradu. Sve te platforme omogućile su kompetitivan i nov način distribucije proizvoda i usluga direktno od jedne osobe prema drugoj, smanjujući troškove imanja posrednika.

Prednosti i rizici ekonomije dijeljenja

Osim povećavanja pristupa mogućnostima samozapošljavanja (ljudi mogu raditi iz udobnosti svog doma i koristiti vlastito vozilo za stvaranje dodatnih prihoda ili prodavati neželjene rabljene predmete na portalima kao što su hrvatski Njuškalo ili globalna platforma Letgo), prednosti paradigme ekonomije dijeljenja su povećavanje pristupa mogućnostima samozapošljavanja su i unošenje povjerenja u zajednicu te poticanje izgradnje odnosa među ljudima i smanjena nužnost vlasništva (danas je primjerice moguće stići od točke A do točke B uz relativno male troškove, a samim time nije potrebno izdvojiti novce za osiguranje i održavanje automobila, a slično je i s posjedovanjem alata poput bušilice, kosilice…). Također, sa sve većom zastupljenošću ekonomije dijeljenja, crowdfunding je postao jednostavan i prikladan način prikupljanja sredstava povezujući ljude kojima je potreban novac s onima koji su taj isti novac spremni dati/uložiti.

Rizici i negativni efekti su svakako privatnost (korisnici trebaju biti svjesni da platforme prikupljaju puno podataka o njima, na primjer, preferencije vezane uz neki proizvod, ali u nekim slučajevima i detaljne profile njihovih kretanja) i nepostojanje jamstva (većina platformi ne jamči kvalitetu ponuđenih roba ili usluga – kao rezultat toga, korisnici se moraju u potpunosti osloniti na ocjene drugih korisnika). Također, nedostatak regulacije u ekonomiji dijeljenja također ima određene nedostatke za pružatelje usluga u smislu radnog prava. Postoje i negativni učinci ekonomije dijeljenja za tradicionalno poslovanje – posredovanjem jeftinijih privatnih pružatelja usluga platforme ekonomije dijeljenja odvode brojne kupce etabliranih industrija. Na primjer, taksi industrija značajno je pogođena zbog Ubera, dok je hotelijerstvo ugroženo od strane Airbnba, a kako ekonomija dijeljenja potiče preprodaju i dijeljenje rabljenih proizvoda, to naposljetku dovodi do manje potrošnje na kupovinu nove robe, a samim time i do pada prodaje.

Ekonomija dijeljenja u pametnim gradovima

Zbog svog potencijala, svojih osebujnih značajki i niza čimbenika koji se podudaraju s konceptom pametnog grada, ekonomija dijeljenja zasigurno predstavlja priliku za gradove. Stvarajući povoljno okruženje za jačanje i širenje poslovanja koja se temelje na konceptu ekonomije dijeljenja gradovi mogu bolje i brže postići ciljeve i značajke koje će ih u konačnici okarakterizirati kao pametne. Konkretno, prometni sustav već sada nudi alternativna rješenja od kojih su neka danas u punoj komercijalnoj primjeni (dijeljenje vožnji, povećanje udjela biciklista u prometu uz razvoj novih vrsta pogona, dijeljenje vozila koje se može odnositi na kružno, jednosmjerno putovanje ili dijeljenje osobnog vozila, usluge vožnje na zahtjev…).

4 koncepta primjene ekonomije dijeljenja u svrhu optimizacije prometa

Za potrebe definiranja konkretnih projektnih ideja koje će biti predmet istraživanja i komparativne analize sustava zajedničkog korištenja resursa, infrastrukture i imovine kroz paradigmu ekonomije dijeljenja „ShaRIng“, zaposlenici Apsolona s iskustvom suradnje s klijentima iz javnog i privatnog sektora sudjelovali u ideacijskoj radionici čiji su ciljevi bili definiranje potencijalnih javnih i privatnih resursa koje je moguće utilizirati kroz primjenu ekonomije dijeljenja. Kroz navedenu su aktivnost analizirane i mogućnosti primjene koncepta ekonomije dijeljenja u kontekstu pametnih gradova, kao i mogućnosti primjene koncepta s ciljem optimizacije prometa. U tom su kontekstu definirane mogućnosti, ali i rizici i ograničenja koja se odnose na dostupna i potrebna tehnološka rješenja, regulativne izazove, financijske izazove implementacije takvih rješenja te potrebne intervencije u postojeću prometnu infrastrukturu. Ovaj je postupak generirao ukupno 9 zaokruženih, smislenih i razrađenih koncepata, odnosno mogućnosti primjene ekonomije dijeljenja u svrhu optimizacije prometa. Koncepti su zatim prošli dodatnu evaluaciju u kojoj je bitno veći naglasak stavljen na mogućnosti komercijalizacije i tržišni potencijal pojedinih prijedloga. Temeljem zaključaka druge razine odabira od 9 inicijalno predloženih koncepata odabrana su njih 4:

  1. Poticanje multimodalnog transporta podrazumijeva kreiranje rješenja koje će omogućiti planiranje putovanja na području grada korištenjem svih raspoloživih i građanima dostupnim načina transporta. Cilj sustava je omogućiti jednostavniji, brži i povoljniji dolazak na određenu destinaciju za korisnike, primarno one koji iz prigradskih naselja dolaze u središta gradova.
  2. Dijeljenje vozila javne uprave kao cilj ima optimizaciju korištenja resursa kojima raspolažu tijela javne uprave u RH, te se bazira na fleet management sustavu te objedinjavanju postojećih voznih parkova raznih tijela javne uprave i institucija. Objedinjavanjem voznih parkova u jedinstvenu cjelinu tijelima javne uprave omogućilo bi se smanjenje operativnih troškova povezanih s upravljanjem voznim parkom, dok bi sama vozila imala bitno veću razinu iskorištenosti i učinkovitosti.
  3. Centralizirana opskrba tržnica za cilj ima smanjenje prometa dostavnih vozila kojima se na tržnice u središtima gradova dostavljaju proizvodi za potrebe prodaje, i to kroz centralizirano skladištenje i organizaciju jedinstvene dnevne dostave potrebnih količina za sve prodavače na tržnici.
  4. Jednostavniji dolazak na evente za cilj ima smanjenje gužvi u blizini lokacije događanja za koje postoji velik interes (koncerti, predstave, kulturni događaji…) te povećanje dostupnosti kulturnih sadržaja građanima kroz pojednostavljenje dolaska i odlaska s lokacije održavanja eventa. Sustav se bazira na agregiranju potražnje za prijevozom s jedne strane (evidentiranjem interesa posjetitelja), mogućnosti ponude dijeljenja vožnji, povezivanje s postojećim taksi prijevoznicima na određenom području, kao i mogućnosti predikcije većeg broja posjetitelja na određenim rutama čime bi se omogućila proaktivnost u prilagodbi sustava javnog prijevoza u skladu sa očekivanom potražnjom ili povećanim brojem putnika.

Nakon definiranja četiri koncepta, provedena su ukupno 42 polustrukturirana intervjua s krajnjim korisnicima (osobe koje će operativno koristiti predložene koncepte), te dionicima (osobe koje imaju doticaj i dublje razumijevanje operativnog načina odvijanja pojedinih procesa koje se nekim od koncepata želi optimizirati ili promijeniti, a koji sami neće izravno koristiti opisana rješenja). Cilj ovih intervjua bio je steći dodatno razumijevanje operativnih izazova koji inicijalno nisu tako jasno vidljivi, a koji mogu imati značajan utjecaj na uspješnost implementacije predloženih koncepata. S ciljem odabira optimalnog koncepta, odnosno koncepta koji će biti izvediv te komercijalno izvediv i održiv, ideje su evaluirane kroz sljedeće kriterije:

Broj nužnih partnera/dionika

Odnosi se na broj ključnih dionika ili partnera (uz krajnje korisnike) koji bi trebali biti uključeni u proces implementacije, održavanja i korištenja rješenja. Njihov veći broj podrazumijeva i veću kompleksnost, kao i rizičnost uspješne implementacije.

Homogenost korisničke skupine

Odnosi se na stupanj jednakosti, odnosno sličnosti potreba koje imaju potencijalni korisnici, a koje bi određeni idejni koncept trebao zadovoljiti ili ispuniti. Veća homogenost pojednostavljuje proces implementacije.

Barijere za korisnike

Predstavljaju realne prepreke za potencijalne korisnike određenog idejnog koncepta – niže korisničke barijere podrazumijevaju i jednostavnije prihvaćanje i veći stupanj usvajanja predloženih rješenja.

Percipirana vrijednost

Predstavlja vrijednost koja je izražena razinom uspješnog ispunjenja stvarnih potreba potencijalnih korisnika određenog idejnog koncepta. Viša percipirana vrijednost od potvrđuje pretpostavke o korisnosti rješenja, te olakšava uspješnu komercijalizaciju.

Replikabilnost koncepta

Odnosi se na razinu primjene određenog idejnog koncepta u drugim sredinama i potencijalne komercijalizacije u drugim gradovima. Viša mogućnost replikacije bitno povećava izglede za naknadnu uspješnu komercijalizaciju.

Alternativne primjene

Odnosi se na dodatno osmišljena rješenja za koja bi se mogli koristiti slični sustavi, algoritmi i principi na temelju kojih bi funkcionirali inicijalno osmišljeni koncepti. Veći broj alternativnih primjena smanjuje rizike povezane s komercijalizacijom i omogućava veću fleksibilnost.

CAPEX za kupca

Odnosi se na sve identificirane kapitalne troškove potrebne za pokretanje i realizaciju osmišljenih koncepata koje snosi sam kupac. Niži kapitalni troškovi podrazumijevaju i mogućnost jednostavnije i brže komercijalizacije i lakše donošenje odluke o kupnji.

Sva 4 razmatrana koncepta zasebno su ocijenjena prema svakom od opisanih 7 kriterija, te je za svaki kriterij dodijeljena ocjena između 1 i 3 (visok, srednje visok i nizak).

Odabir koncepta koji će se razvijati u nastavku projekta

Na temelju rezultata analize, kao koncept koji će se razvijati u nastavku projekta odabran jednostavniji pristup eventima. Ključni razlozi odabira ovog koncepta za daljnji razvoj detaljno su opisani u evaluaciji koncepata, te se odnose na:

  • Iznimno niske barijere za ciljane korisnike
  • Visoku percipiranu vrijednost za dionike sustava (osobe zadužene za upravljanje javnog prijevoza, prijevoznici i taksi službe, organizatori evenata)
  • Mogućnost modularnog pristupa u implementaciji sustava u fazi komercijalizacije
  • Visoke mogućnosti alternativnih primjena razvijenog koncepta
  • Nisku razinu potrebnih ulaganja od strane kupca (grada) za potrebe implementacije sustava

U tijeku je analiza regulativnog okvira, kao i definiranje vrste, tipa i izvora podataka te razrada koncepta integracije i korištenja.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn

Pročitaj više

Surinmo u TRL 2 fazi

Cilj projekta Surinmo je razvoj domenske platforme za omogućavanje povezane, energetski učinkovite i dijeljene urbane mobilnosti. Kao rezultat se očekuje optimizacija prometnih

Connected Traffic u TRL 2 fazi

SmartCity.Connected Traffic je projekt osmišljen s ciljem poboljšanja kvalitete života građana uspostavom kvalitetnijih rješenja u gradskom prometu te promicanja i poticanja inovativnih,